ISBN: 978-953-169--537-4
Izdavač: Hrvatska sveučilišna naklada d.o.o.
Godina izdavanja: 2024
Opće informacije: Meki uvez, 259 str., Format:17x24 cm
Dostupno: Da
Knjiga akademika Stjepana Damjanovića “Istu smo brazdu orali. Prikazi i osvrti” obuhvaća 43 teksta kojima se autor posljednjih desetljeća kontinuirano u periodici i zborničkim izdanjima referirao na ključna djela, najčešće knjige, suvremenih mu filologa. I u njegovim brojnim prijašnjim knjigama bilo je vrlo očigledno kako je odnos prema paralelnoj produkciji smatrao vrijednim reference; tek međusobnim čitanjem i uvažavanjem gradi se zrela, plodonosna filologija, s budućnošću i samosvjesnom sadašnjosti. Damjanović je jedan od onih, sad već rijetkih, naših staroslavista kojemu je ucijepljenost crkvenoslavenske baštine posve usklađena sa stvaralaštvom u drugim meandrima povijesne filologije. Iako knjiga može biti zanimljiva i nestručnjacima, njezin puni je smisao u popularizaciji povijesnojezičnih i povijesnoknjiževnih spoznaja među kolegama, kojima su interpretacijski orijentiri “visokog pogleda” iznimno korisni. Svaki je prikaz pisan s pozicija vlastita dugogodišnjeg iskustva u bavljenju dotičnim temama; jasno se razlažu vrline pojedinih izdanja, osobito kroz vrednovanje novostečenih interpretacija i spoznaja kojima se dopunjuju ili mijenjaju.
Doprinos ove knjige ponajviše je u uspostavljanju poveznica, kako među prikazanim izdanjima, tako i njih prema ključnim vertikalama povijesne hrvatske filologije. Kao svojevrstan pregled razvoja i struke u cjelini, omogućuje jasno prepoznavanje kontinuiteta ovoga segmenta hrvatske filologije, koja je – bez ikakve sumnje –vrh ove struke. Postaje posve očigledno da ni o kojem segmentu povijesti hrvatskoga jezika, pisma i književnosti, danas ne znamo toliko koliko znamo o glagoljaštvu. I nikoji segment nije osvijetljen iz toliko različitih kutova koliko glagoljaštvo. U isti niz postavljeni su autori koji su se gotovo čitavim svojim opusom bavili glagoljaškim korpusom, svojevrsne perjanice, i oni kojima su glagoljaške teme bile izvan središnjeg interesa. Okosnica je dakle, osim prepoznatljivosti autora, bila i ključnost sadržaja radova. Na taj način omogućilo se da se prezentiraju upravo oni radovi koji su katkad izmicali iz fokusa ostalih, suvremenih istraživača. S druge strane, nužna selekcija omogućit će i propitivanje kojim radovima, onih autora koji su se čitavom svojom istraživačkom povijesti bavili hrvatskom glagoljicom i njom napisanim tekstovima, treba još obraćati pozornost.