ISBN: 978-953-169-273-1
Izdavač: Hrvatska sveučilišna naklada
Godina izdavanja: 2014
Opće informacije: Meki uvez, 198 str.; Format: 17 x 24 cm
Dostupno: Ne
Knjiga Novi jezični putokazi: Hrvatski na raskrižjima Nives Opačić sastoji se od 23 studije koje prate društvene i jezikoslovne događaje od uspostave slobodne i međunarodno priznate RH do današnjih dana. Autorica upozorava i na utjecaj javnih medija na hrvatski standardni jezik, na pojavu novogovora te na pojavu spajanja stranih korijena i hrvatskih nastavaka, što naziva pidžinizacijom hrvatskoga jezika. To je bilo vrijeme mnogih i (pre)brzih leksičkih promjena, koje su katkada bile tako strelovite da su dovodile u pitanje i doslovnu razumljivost komunikacije u javnoj sferi. Svaka takva promjena nerijetko je nosila sa sobom i političku konotaciju, pa se ubrzo javilo nešto što nije (tada, a vjerojatno ni danas) bilo svojstveno ni jednom drugom jeziku – a to je strah od vlastita, ali standardnog jezika. Pokušavajući ući u trag toj jedinstvenoj lingvističkoj pojavi – strahu od materinskoga jezika, ali od njegova standardnog oblika – autorica je pokušala proniknuti u to čega se više bojimo: materinskoga standardnog jezika ili stranoga jezika. Taj presjek događaja na planu hrvatskoga standardnog jezika može se promatrati prije svega sociološki, pa onda i sociolingvistički, jer se sve društvene pojave zrcale i u javnom jeziku. U ovoj knjizi dobar dio zauzima i poučavanje hrvatskoga kao drugoga i stranoga jezika. Taj dio postaje sve važniji i ulaskom Hrvatske u EU jer i hrvatski jezik time postaje jedan od službenih jezika EU. Na primjerima tvorbe glagolske imenice i stupnjevanja pridjeva pokazuje se nezgrapnost tvorbi kako su opisane u gramatikama hrvatskoga jezika te se nude jednostavnija rješenja.Važan blok tema odnosi se na globalizaciju i položaj tzv. malih jezika u tom novom svjetskom poretku. U dvjema završnim studijama analiziraju se djela Ježeva kućica Branka Ćopića i Mali princ Antoinea de Saint-Exuperyja. Oba su – svaki na svoj način – zrcalo prilika i vremena kada je pojedino izdanje nastajalo, pa tako možemo pratiti i ulizivanje jednoga prevodioca mlađoj publici (djela su bila dio školske lektire) tobožnjim slengom koji je sleng njegove generacije, ali ne i mlade publike za koju je prevodio, a Ježeva kućica jedinstven je primjer kako se može (u dva izdanja!) „zaboraviti“ napisati ime autora na koricama. Samo je Branko Ćopić u demokratskoj Hrvatskoj ispario s naslovnice svojega popularnog djela.
Nives Opačić sustavno prati jezične pogreške i analizira ih na pristupačan, duhovit i čitateljima zanimljiv i razumljiv način. U knjizi se zrcale autoričina promišljanja hrvatskoga standardnog jezika. Knjiga je pisana razumljivo, jednostavno i pristupačno te će biti koristan priručnik i stručnjacima i laicima koje zanima hrvatski jezik i jezična kultura. Kroz nju se zrcali autoričino bogato iskustvo, jezično znanje i opća kultura. Knjiga je veliki dobitak za hrvatsko jezikoslovlje jer omogućuje uvid u stanje suvremenoga hrvatskog standardnog jezika te nudi autoričina kritička promišljanja mnogih jezičnih pojava.