VRIJEME U JEZIKU I JEZIK U VREMENU

Hrvatski jezik poznaje raznolike načine izražavanja vremenskih odnosa, ali u ovoj je knjizi naglasak na (morfo)sintaktičkom – opisuju se besprijedložni i prijedložni vremenski izrazi. Autorica naglasak stavlja na odnos prema lokalističkoj padežnoj teoriji, na vremenska podznačenja, sintagmatska obilježja, normativna određenja različitih jezičnih norma te na korpusne potvrde i učestalost uporabe pojedinih (bes)prijedložnih vremenskih izraza. Dio knjige koji se odnosi na „vrijeme u jeziku“ ostvaruje se sintaktičko-semantičkom raščlambom vremenskih izraza, a dio koji se odnosi na „jezik u vremenu“ ostvaruje se dijakronijskim pregledom normativnih napomena o pojedinim vremenskim izrazima i njihovom usporedbom sa suvremenom normativnom literaturom i uporabom u suvremenim korpusima.