TROŠENJE ŽIVOTA Gdje li je život što ga izgubih živeći?

Autor ove knjige slijedi tragove smjernica koje je trasirala avangardna skupina francuskih povjesničara okupljenih oko časopisa Annales. U središtu teksta nalaze se autorove dnevničke bilješke iz 1984., kojima se nakon 36 godina vraća s namjerom da dojmove, saznanja, mijene životnih sazrijevanja, društvenih i političkih promjena, novih dometa u historiografiji prikaže u retrospekciji. Miroslav Bertoša iz dnevnika prenosi događaje iz mjesta stanovanja (grada Pule), Istre, Hrvatske i Jugoslavije, ali opisuje i boravke u Ljubljani, Zagrebu, Trstu, Bologni, Loretu, navlastito u Veneciji gdje je obavljao redovita višetjedna istraživanja u tamošnjem Državnom arhivu te Parizu. Iz dnevnika, kao okosnice knjige, izdvajaju  se poneke epizode iz privatnoga života, napose one karakteristične za tadašnji način života, no u prvome su planu esejistički, publicistički i historiografski prikazi autorovih nastojanja da svoju svakodnevnicu uklopi u metodološke pristupe promijenjene stvarnosti. Iz toga ugla promatrano, knjiga je primjer ego-historie, svojevrsne vlastite ja-povijesti, utkane u društveno-politički kontekst i njegova duga trajanja i brze preobrazbe. U knjizi se, istodobno, naziru i drugi metodološki obrasci tzv. analista – povijest svakodnevnice, povijest mentaliteta, povijest senzibiliteta, povijest mjesta memorije, povijest pejzaža, povijest prehrane, političke antropologije…, zapažanja o važnosti književnosti u historiografskim istraživanjima i dr. Autor se osvrće na literaturu o metodologiji povijesti i na knjige koje je kupovao ili naručivao u Hrvatskoj, Italiji, Francuskoj, otkrivajući tako i vrela svojih stručnih i znanstvenih saznanja. Knjiga TROŠENJE ŽIVOTA. Gdje li je život što ga izgubih živeći? osebujno je djelo, pokušaj da se individualizira duh vremena i u tom razdoblju ukaže na prikrivene ili jasno izražene crte ideološke i političke distopije i orvelovskih vizija. Bar onako, kako ih je uočio i doživio sam autor.