REBUSI PROŠLOSTI, IZAZOVI SADAŠNJOSTI – Rasprave o suvremenome slovenskom romanu

Referirajući se na P. Kleeovu sliku Angelus Novus – Walter Benjamin je u svojoj poznatoj studiji iz 1940. predvidio duboku tjeskobu prouzrokovanu našom nemogućnošću da (o)držimo korak s intenzivnim promjenama koje usmjeruju tok vremena i povijesti u nepredvidivim smjerovima. Iznimno složena tematika prikazivanja prošlosti, vremena i progresa u književnome tekstu – što je ujedno i jedna od vodećih u suvremenoj humanistici – u središtu je zanimanja minuciozno razrađenih analiza deset suvremenih i dva povijesna romana iz 20-ih godina 20. stoljeća u studiji Ivane Latković. Antimimetički refleks – koji u većoj ili manjoj mjeri odjekuje analiziranim suvremenim slovenskim romanima – stvara procjep između tekstualne i objektivne, odnosno perceptibilne stvarnosti, što pak otvara mogućnost autorskim in(ter)vencijama u tkivo ovjerene Povijesti. Bilo da otvaraju prostor iskazivanju neiskazivog, odnosno traumi, ili subverzivnom promišljanju hegemonijskih shvaćanja Drugoga, kao i vjerodostojnosti pripovjedačke vizure, suvremeni slovenski romani propituju, kako navodi autorica, fikcionalno predstavljanje prošlosti, odnosno problematiziraju bešavnost odnosa fikcije i povijesti, koje su svojstvene tradicionalnom povijesnom romanu i njemu srodnim romanesknim formama. Premda se čini da u analiziranim romanima – kao što je W. Benjamin i predvidio – prošlost odjekuje toliko glasno i nerijetko toliko bolno da ju je gotovo nemoguće obuhvatiti i/ili adekvatno reprezentirati, lucidnost i zrelost kojima im autorica studije pristupa svjedoče o tome da akribična znanost o književnosti danas može (čak i kvalitativno) nadopuniti književni tekst davajući, primjerice, upravo toj tjeskobi prošlosti adekvatnu riječ i/ili teorijski koncept kako bi izrekla svoje procjepe.