OSMAN I NJEGOVI DVOJNICI – Traduktološke studije

Riječ je o prvom sustavnom traduktološko-komparatističkom proučavanju problematike pet talijanskih prijevoda hrvatskoga nacionalnog spjeva i njegove recepcijske sudbine unutar talijanske odnosno svjetske književne baštine.

Da bi ocrtala mjesto predmeta svoje traduktološke analize u hrvatskoj književnoj znanosti, autorica propituje određenje Osmana kao nacionalnoga spjeva, uspoređujući ga s istovrsnim književnim umjetninanma u europskim kulturama. Problem se razmatra sa stajališta značenja djela za uspostavu nacionalnoga književnog kanona i nacionalnoga književnog jezika te za konstituciju vrijednosnoga sustava nacionalne književnosti i književnoznantvenog istraživanja, pri čemu autorica vodi računa o dinamici mijena povijesnih recepcija i prosudaba.

Pošto je u svjetlu nekoliko različitih mjerila razmotrila položaj talijanskih prijevoda Osmana prema ostalim europskim prijevodima spjeva, autorica ih odmjerava o njima suvremeni i današnji književni trenutak. Služeći se aparatom teorije recepcije i naratološke pragmatike, autorica preuzima i na nov način uvodi u traduktologiju pojam posredničke intencije, označavajući povijesno i ideološki uvjetovanu prevoditeljsku obradu teksta.

Ovom je znanstevnom raspravom Iva Grgić proučila bitan odvojak književnoznanstvene problematike oko Gundulićeva Osmana koji hrvatska talijanistika, kroatistika i komparatistika dosad nisu sustavno istražile. Autorica pokazuje izvrsnu upućenost u stručnu bibliografiju o predmetu i interdisciplinarnu širinu teorijske spreme. Osim što donosi nove spoznaje o traduktološkom problemu koji se bavi rad Ive Grgić vrijedan je teorijski i metateorijski prilog promišljanjima ključnih pitanja traduktologije.