MOGUĆNOSTI TUMAČENJA

Knjiga “Mogućnosti tumačenja” prof.dr. Krešimira Nemeca izbor je iz njegovih kroatističkih ogleda i interpretacija. Tekst je podijeljen na tri velike cjeline i sadrži ukupno 15 samostalnih tekstova okupljenih oko hrvatske literarne baštine.

Povijesni romani u hrvatskoj književnosti tema je kojom se upravo prof. Nemec bavio najsustavnije. Korespondiranje suvremenih proznih pisaca povijesnog romana poput Aralice, Fabrija, Šehovića, Supeka, i drugih, sa piscima starijih razdoblja  nedvojbeno je s obzirom na žanrovski kanon kojeg je uspostavio već Šenoa, naravno s novim vizurama koje donosi promijenjeni senzibilitet i tumačenje povijesti. Govoreći o literarnom naraštaju 70-ih godina 20. stoljeća autor zaključuje da bez obzira na sve različitosti proznih rukopisa, specifične individualne interese i literarno opredjeljenje većinu pisaca te generacije povezuju slična poetička podloga i tematska zaokupljenost.

Pisci te generacije (Pavličić, Tribuson, Čuić, Barbijeri, Šepić, Goldstein i dr.) raskidaju s dotada prevladavanijom koncepcijom “odražavalačke” književnosti koja se temeljila na analizi društvenih konflikata i problema svakodnevnog života: pisanje shvaćaju kao prostor čiste stvaralačke slobode i potvrde prava na individualnost.

Analizirajući sonet u hrvatskoj postmodernističkoj poeziji, Nemec zaključuje da je sonet izborio primjeren status. Tradicija je u postmodernizmu artikulirana iznutra, u okviru forme koja nalaže poštovanje određenih ograničenja. Sonet je dakle pogodan za pun zamah postmoderne literarne samosvijesti koja zna da joj je prošlost podloga – to potvrđuju i suvremeni hrvatski pjesnici poput Paljetka, Stamaća i Maroevića.