HUMOR, SMIJEH, MISAO, JEZIK

Rukopis ima svoju teorijsko-književnu relevantnost pružajući pregled humora u književnosti kroz stoljeća, od antike do danas. Također, autorica izlaže i osnovne filozofske teorije i pravce koji se bave humorom i ulogom humora za pojedinca ili zajednicu. Konačno, na kraju se daje kratak prikaz vlastitog istraživanja (anketa) provedenog među studentima Učiteljskog fakulteta o važnosti humora za nastavničko zvanje, tako da rukopis ima i pedagošku relevantnost.
Jezik i stil rukopisa možda je njegova najveća vrijednost. Zaista je teško pisati o humoru i biti zanimljiv – to je kao neki pokušaj objašnjavanja viceva; ako je potrebno ispričati vic i objasniti ga, nešto nije u redu. Autorici je uspjelo napisati knjigu koja je i poučna, tj. ima svoju didaktičku vrijednost, a istovremeno je i zabavna i vrlo tečna i čitljiva. Njezin je stil vrlo jasan, čist i lijep te odaje visoku jezičnu kulturu autorice. Primjeri, kojih je u knjizi mnogo, pažljivo su odabrani i zaista duhoviti. I konačno, autorica navodi brojna djela koja se bave humorom, tako da zainteresirani čitatelj može biti dobro upućen na druga djela o toj temi.

prof. dr. sc. Marijan Palmović