ISBN: 953-169-076-6
Izdavač: Hrvatska sveučilišna naklada
Godina izdavanja: 2001
Opće informacije: Meki uvez, 212 str, Format 14x21 cm
Dostupno: Da
Knjiga Simone Delić IZMEĐU KLEVETE I KLETVE polazi od pretpostavke da u usmenoj baladi ključnu ulogu ima kompleks obitelji. Ona se u tom pogledu oslanja na koncept “familijarizma narodne balade” što ga je postavio švicarski etnopoetičar Maxa Lüthija iz šezdesetih godina. Taj se koncept u međuvremenu pokazao plodnim za genološku definiciju balade i za tematološke pristupe baladnim pjesmama i tradicijama.
Materijal od kojeg polazi rad Simone Delić jest hrvatska usmena balada, tj. pjesme koje su bile pod vrstovnom oznakom “balada” ili kojom alternativnom (“ženska pjesma, “romanca”) prikupljene u raznim zbirkama hrvatskoga usmenog pjesništva, a ponajviše u velikoj Matičinoj antologiji. Rad je zamišljen komparatistički, pa se često referira i o primjercima iz baladnoga pjesništva drugih naroda.
Simona Delić kompleks obitelji poimlje ne samo kao dominantnu temu (i tematsko distinktivno obilježje) usmene balade, nego i kao njezin duhovni horizont. Balada je za nju književna vrsta koja vidi svijet kroz relacijsku mrežu familijarnosti. Autorica taj dualitet izražava određujući obitelj istodobno temom i kôdom balade, pri čemu termin “kôd” upotrebljava donekle u oslonu na povijesno-stadijalnu semiotiku N. Luhmanna.
Osobita je vrijednost ove knjige što na primjeru usmenih balada zapisanih u 19. stoljeću nudi originalnu i u svjetskim okvirima proučavanja balade pionirsku tipologiju baladnog zapleta. Sve se balade, kako ističe autorica, konstruiraju oko temeljnoga događajnog niza obiteljske krize i njezina pseudorješenja; no, pojedine balade koriste različite strategije koje autorica imenuje moraliziranjem, upozorenjem, a ponekad i utjehom, problematiziranjem te dramatiziranjem imenujući te balade baladama reda, baladama o smrti, baladama kazusima, te baladama s izbjegnutim krimenom. Uvjerljivost autoričina iskaza pridonosi i metodološka svježina u priklanjanju interdisciplinarnom pristupu na razmeđi folkloristike, književne teorije i književne antropologije.
Po svojoj teorijskoj strukturi, po metodološkim rješenjima u analizi i interpretaciji građe autorica je pokazala suvereno vladanje složenom materijom usmenoga baladnog pjesništva. Simona Delić je pokazala da se dosad nedovoljno izučavane hrvatske usmene balade kao prijelazni, “miješani” oblici, mogu i moraju naći u okružju ostalih usmneopjesničkih žanrova. Autorica se ovom knjigom predstavila kao samostalna i originalna mlada znanstvenica, vođena smjernicama suvremene književne teorije i folkloristike u kojima se dosezi pokazuju komplementarnima i doprinose teorijskoj uvjerljivosti i živosti njezina znanstvenog izričaja. Hrvatska folkloristika i književna teorija dobijaju ovom knjigom izniman znanstveni i kulturološki promišljeni prilog.